Podcast
Na današnji dan, 1571.godine rođen je Johannes Kepler. O njegovom životu, podcast je napravila Lamija Sedić, učenica drugog razreda. Uživajte! (klik na link) https://voca.ro/19VqlJiQpe4K Podcasting je distribucija audiodatoteka putem interneta koje se mogu lako preuzeti, često u MP3 formatu. Nakon preuzimanja, sadržaj je moguće preslušati online, na računaru ili prenijeti na uređaj kao što je iPod, mobilni telefon ili slično. Određivanje ubrzanja sile Zemljine teže pomoću pametnog telefona i PhyPhox aplikacije u IV razredu, uradila je Elma Ramić!
Trajanje slobodnog pada može se odrediti korištenjem akustične štoperice na aplikaciji phyphox. Zvuk pucanja balona postaje znak početnog vremena, a zvuk padajućih predmeta na pod postaje pokazatelj konačnog vremena. Iz izraza za visinu sa koje pada predmet, a na koju smo podigli balon, te izmjerenog vremena padanja, lako se odredi ubrzanje g za područje Bosanske Krupe u novoj zgradi gimnazije. Prenosimo djelić atmosfere iz prekrasnih učionica! Gdje se susreću biologija i umjetnost?
Naravno, u našoj interaktivnoj učionici! Umjetničke tehnike su suštinski alati za vizualizaciju, razumijevanje i učenje drugih disciplina, poput biologije. Učenice II1 su područje genetike na poseban način spojile sa umjetnošću! "Nema čudotvornih ljudi. Jednostavno se dogodi da su se zainteresirati za nešto i naučili sve o tome" Richard Feynman Feynmanova tehnika učenja je tehnika koju su primijenile Kana Bešić i Aida Bišćanin kako bi odgonetnule tajne grafitne olovke, gumice za brisanje, strukture dijamanta, te polimera. Ova metoda sastoji se od toga da sve što sami učite, pokušate objasniti - šestogodišnjem djetetu. Kana je igrala ulogu učitelja, a Aida je bila šestogodišnje dijete. Zašto je tako teško objasniti nešto djetetu? Djeca imaju naviku pitati "A, zašto?" i imaju kratak raspon pažnje. Prema Richardu Feynmanu, ova tehnika razumijevanja osnovnih principa je ključ njegovog velikog uspjeha kao edukatora. Svoju tehniku počeo je razvijati dok je bio student. Imao je "Bilježnicu O Stvarima O Kojima Ne Znam." Koristio bi je kako bi znanje sveo na najvažnije, uklanjajući sve ono nerazumljivo ili izraženo tehničkim žargonom. Pitanja koja je postavila Aida bila su: Ko je izmislio olovku? Kolika je najveća olovka na svijetu? Mogu li olovkom pisati po ruci? Šta je grafit? Zašto se lomi kada jako pritisnem? Zašto se briše gumicom? Zašto je grafit crn? Kako su stavili ovo srce u olovku? odgovor(i) Engleski inženjer Edward Naime je sasvim slučajno izumio gumicu, još davne 1770. Do tada su ljudi obično koristili komade bijelog kruha za brisanje tragova olovke. Legenda kaže da je Naime, slučajno uzeo komad gume umjesto kruha i otkrio da je on "obrisao" tragove olovke. Otuda i potiče naziv "gumica". Zaista, kada ste i da li ste se uopće upitali, kako tačno taj ružičasti komad gume na kraju vaše grafitne olovke može izbrisati ono što ste napisali? Iako smo to uzeli "zdravo za gotovo", postoji savršeno logičan, naučni odgovor. Prije nego što dođemo do načina na koji gumice rade, naučimo malo o tome što se tačno nalazi na papiru koji brišete. Crno srce u olovci je zapravo "grafit". Kada pišete olovkom, čestice grafita s olovke se lijepe za vlakna papira na kojem pišete. Sa druge strane, gumice na olovci su uglavnom izrađene od gume, iako se ponekad koristi i plastika. Guma se obično kombinira sa sumporom kako bi duže trajala. Omekšivač, poput biljnog ulja, također se obično dodaje, kako bi gumica postala fleksibilnija. Na kraju se dodaju abrazivi zajedno sa bojom, koja gumici daje određenu boju. Kad gumicom protrljate trag olovke, abrazivi u gumici nježno ogrebu površinska vlakna papira kako bi olabavili grafitne čestice. Omekšivači gumice pomažu u sprečavanju kidanja papira. Ljepljiva guma u gumici "hvata" i drži čestice grafita. Ima li i ovdje fizike? Gumice rade zahvaljujući trenju. Pokušajte protrljati ruke. Osjećate li kako dlanovi postaju topliji što ih duže trljate? Toplota koju osjećate je usljed sile trenja stvorena trljanjem grubih površina ruku. Slično ovome, kako se abrazivi u gumici trljaju o papir, trenje stvara toplinu, što pomaže gumi da postane dovoljno "ljepljiva" da zadrži grafitne čestice. Dok guma hvata grafitne čestice, mali komadi sastavljeni od kombinacije gume i grafita ostaju na papiru. To je ono "smeće" koje obrišete s papira kada završite sa brisanjem. I puhnete. Uslijedila je i radionica Čudovište Greg, uz objašnjenje zašto novčić u balonu stvara zavijajući zvuk. Evo zadatak za zadaću (nađite neko šestogodišnje dijete i uradite radionicu): Kako biste objasnili djetetu na koji način se kreće igračka na navijanje? Da li biste mu rekli, pokreće ga energija? Sigurno biste zaglavili na pitanjima "a što je energija"? Ili bi objašnjenje teklo ovako: kada okrenete ključ za navijanje igračke, čvrsto sabijate čeličnu oprugu unutar igračke, prisiljavajući je da stane u manji prostor. Sada se dijelovi te opruge žele vratiti u prvobitni oblik, ali ne mogu, jer ključ drži oprugu na mjestu. Kada pustite ključ, opruga se gura prema zupčanicima unutar igračke i zupčanici se pomiču, a kako su pričvršćeni za noge igračke, pomičući se, oni zapravo čine da igračka hoda uokolo. Možda ćete morati i otvoriti igračku, ali će dijete zauvijek razumjeti KONCEPT. Ono što je bitno je SKRATITI. Neka vaše objašnjenje (samom sebi, jer kasnije igrate ulogu i djeteta i nastavnika), bude kratko. Razmislite o tome koliko dugo se šestogodišnjak može usredotočiti na bilo što, što nije SpongeBob. Kratko objašnjenje znači da znate što je važno, a što nije. Pretvorite svoje znanje u zanimljivu zadatak-priču. Ljudi su narativna bića i mnogo je vjerojatnije da ćemo se sjetiti činjenica ako su utkane u priču. Ono što je najbitnije u Feynmanovoj tehnici je znatiželja! Cijelog svog života Feynman je zadržao osjećaj čuđenja zbog ljepote svijeta, otkrivanja njegovih tajni i nalaženja odgovora kako je sve to sastavljeno. Znatiželja nas vuče da zaronimo duboko i uđemo u srž stvari. Ova potreba za otkrivanjem nepoznatog, potaknula je više ljudskih postignuća, nego bilo što drugo. Feynmanova tehnika ne samo da je prekrasan recept za učenje, već je i prozor u drugačiji način razmišljanja koji nam omogućuje da ideje razdvojimo i rekonstruiramo ih iz temelja (kao dječiju igračku na navijanje) I stvarno, Feynmanova tehnika je način na koji se koncepti raščlanjuju na njihove najosnovnije elemente, a zatim se ponovo spajaju. Slijeđenje ove metode omogućava nam duboku internalizaciju složenih tema i izgradnju čvrstih temelja za nove informacije. Znat ćemo da smo nešto zaista savladali kad budemo mogli podučavati složeni koncept tako da ga čak i dijete može razumjeti. Ovi lijepi crteži su nastali na času muzičke kulture uz taktove, "Spring Waltz" (Mariage d'Amour)
https://youtu.be/dN1XUV6QclU Erna Halkić i Inela Bapić 🔦"Dva su načina izviranja svjetlosti: biti svjetiljka ili ogledalo koje je odražava" E. Warton🕯 🪞OGLEDalo je naziv skupa radionica na časovima fizike u toku kojih učenici izvode oglede i provjeravaju razne fizičke pojave i fenomene. 💦Samra Halkić je u čašu vode strpala dio Mrtvog mora, Lamija Jogić i Azra Šertović su odredile ubrzanje sile Zemljine teže, 🌎 Elma Šabić je napravila periskop, a 🔊Ajna Kabiljagić je odredila brzinu zvuka pomoću cijevi i generatora zvuka Phyphox aplikacije! 🧪📱Danas donosimo mali dio atmosfere sa časa fizike u novoj zgradi gimnazije. Baš nam je lijepo učiti!⭐ Napravi periskop
Pronađite dva mala ogledala iste veličine. Možete koristiti bilo koja ravna ogledala, bilo kakvog drugog oblika. Dva ogledala čak ne moraju biti istog oblika, ali moraju biti dovoljno mala da stanu u kutiju za mlijeko. Možda ćete moći pronaći mala ogledala u trgovini zanatskim ili umjetničkim potrepštinama... postupak preuzmite ovdje Debatni klub na časovima njemačkog jezika u II razredu! Pitanje ZA ili PROTIV je (sve na njemačkom jeziku):
Da li odlaziti u zoološke vrtove i gledati iz zabave životinje iza rešetaka? Daleko od svog doma, svojih porodica..Daleko od slobode..Udaljavanje životinja od njihovog doma je poput uzimanja njihovog života. To trebamo spriječiti! Sa druge strane, zoološki vrtovi pokušavaju SPASITI životinje od čovjekove nemarnosti i koristoljublja... Možda jeste lijepo vidjeti sve te životinje na jednom mjestu, ali zapitajmo se kako je njima? Međutim, mnogi zoološki vrtovi često prodaju ili ubiju životinje koje više ne privlače posjetitelje. Stoga jedini način da spasimo ugrožene vrste jeste da spasimo njihova staništa i kaznimo. krivolovce-ubice životinja! „Sažaljenje prema životinjama vezano je vrlo tijesno s dobrotom karaktera, pa se može pouzdano reći da ne može biti dobar čovjek onaj tko je nemilostiv prema životinjama.“ Profesor mentor je Mehmed Sijamhodžić Danas smo i u II razredu održali zanimljive oglede koje je pripremila Belma Halkić.
Vjerovatno ste svi koristilli papirne ubruse za upijanje prolivene vode ili soka po stolu. Da li ste se ikada zapitali kako upijaju toliko vode? Belma je danas pripremila odgovor: Papirni ubrusi su napravljeni od mnogo malih vlakana koja imaju praznine tzv kapilare između njih. Voda se uvlači u ove praznine tzv kapilarnim djelovanjem - isti fenomen koji omogućuje drveću i cvijeću da "usisava" vodu iz zemlje. Zorno je to prikazano u njenom ogledu sa obojenim tečnostima! Također je pomoću domina pokazala da se zvuk brže širi u čvrstim tijelima nego u tečnostima! Jer, fizika jeste zanimljiva! Danas smo na časovima fizike izvodili male i neobične eksperimentalne vježbe:
Odredili smo brzinu zvuka pomoću mobilne aplikacije Phyphox, te generisali frekvencije. Ovu besplatnu aplikaciju je dosad preuzelo 1,5 miliona ljudi! Aplikacija je prvobitno dizajnirana za vlastito predavanje za predmet "Eksperimentalna fizika I" za studente prve godine fizike na Sveučilištu RWTH Aachen. Kada se profesor Christoph Stampfer spremao po prvi put održati predavanje iz Eksperimentalne fizike 1, shvatio je da bi Sebastian Staacks mogao da razvije aplikaciju "Phyphox" za potrebe ovog predavanja. U jesen 2016., phyphox je objavljen i testiran, a reakcije studenata bile su iznimno pozitivne i uskoro su sami počeli sastavljati eksperimente. Uskoro su gole brojke bile ogromne: 100000 instalacija unutar prve godine, milion nakon završetka treće godine. Dobili su priznanje od MNU-a (Njemačkog udruženja nastavnika prirodnih nauka), AGPP-a DPG-a (radne grupe za tečajeve fizikalnih laboratorija u sklopu Njemačkog društva za fiziku) i Stifterverband-a (organizacije za daljnje obrazovanje, nauku i istraživanje). Potreban materijal: 2 pametna telefona ili tableta s aplikacijom phyphox mjerna traka kalkulator "Akustična štoperica" iz Phyphoxa pokreće i zaustavlja tajmer pametnog telefona kada se preko ugrađenog senzora prime zvukovi koji su glasniji od okoline. Kako teče eksperiment? Mjernom trakom izmjerili smo razmak između dva pametna telefona (rezultati će biti tačniji što je razmak veći) obično se uzme 5m za uslove učionice. Učenik A (Sara) generisala je zvučni signal pljeskanjem dlanom o dlan i tako pokrenula mjerač vremena na oba telefona. Ključna stvar je što će telefon B (Medina) na drugom kraju započeti mjerenje s malim kašnjenjem koje je jednako vremenu ∆td koje je potrebno kako bi zvuk prošao udaljenost d između oba telefona. Zatim, dok oba telefona rade, druga učenica generiše drugi zvučni signal za zaustavljanje oba telefona. Sada, zbog udaljenosti telefona A, Sara dobija odgođeni okidač za zaustavljanje tajmera. To znači onaj telefon A koji je pokrenut ranije za ∆td, sada se također zaustavlja kasnije za ∆td. Stoga telefon A mjeri ukupno vrijeme: ∆tA=∆tB+2∆td ∆td=(∆tA-∆tB)/2 Stoga možemo dobiti ∆td iz razlike oba mjerena vremenska intervala, što rezultira obrascem za brzinu zvuka: c=2d/∆td Učenice prvog razreda naše škole: Hana Bužimkić, Ajna Kabiljagić, Sumeja Kurtović, Lejla Balkić, Adna Dekanović i Azra Nuhić, uradile su veoma zanimljive eksperimentalne aktivnosti u sklopu gradiva fizike prvog razreda. Izradom vlastitih modela rakete, https://www.jpl.nasa.gov/edu/pdfs/rocketscience_rocket.pdfrovera, "shock-absorbing" sistema, mjerenja udaljenosti na karti, naučile su veoma važne koncepte u fizici (očuvanje mehaničke energije, kako se lansira raketa, na kojoj visini počinje "pravi" svemir….). Za svoje aktivnosti koje su preuzele sa stranice https://www.jpl.nasa.gov/.../tag/type/Classroom+Activity i koje su prezentirale u razredu, dobile su certifikate o učešću. Evo jedne aktivnosti: Soda Straw Rockets izvrsna je prilika za učenike da uvježbaju proces inženjerskog projektiranja. Ova aktivnost učenicima pruža predložak koji stvara raketu koja se može lansirati iz slamke za sok. Zatim su pozvani da modificiraju dizajn kako bi vidjeli kako promjene utječu na performanse rakete. Dužina, oblik peraje ili kut mogu se mijenjati – jedna po jedna varijabla – da se vidi kako se izvodi lansiranje rakete i uspoređuje s dizajnom upravljanja. Kredit za sliku: NASA/JPL-Caltech
|
|