O bosanskokrupskoj "maloj" svemirskoj misiji pisali su mnogi i ideja je obišla cijelu BiH. Mala samo po prefiksu, a po uspjehu ogromna, i misija i uspjeh, kako za učenike, profesoricu i školu tako i za čitavu Bosansku Krupu.
”Sve je nekako krenulo kad smo moja učenica drugog razreda Sara Nuhić i ja počele razmišljati o ovom projektu. Na početku smo razmišljale šta da pošaljemo kako bismo ispitale djelovanje svemirskog okruženja, šta da stavimo u kockicu dimenzije 4 cm, a da je jako bitno za Zemlju i svemir. Budući da sočiva i sama nosim odluka je pala: to će biti moja kontaktna sočiva! Nakon što smo odlučili šta ćemo da pošaljemo počeli smo sa, nama naučnicima ,standardnim pitanjima: koje zdravstvene problemi pritom nailaze; šta bi se dogodilo sa starim kontaktnim lećama koje bismo bacili u svemir , hoće li se i kako struktura i optička svojstva kontaktnih leća promijeniti te hoće li mikroorganizmi na površini kontaktnih leća i otopina u kojoj se pohranjuju u laboratoriju na Zemlji preživjeti ovaj ekstremni okoliš jer se moraju boriti s intenzivnim UV-zračenjem, smanjenim pritiskom i niskim temperaturama. ” – priča profesorica i inicijatorica ove misije iz bosanskokrupske gimnazije, Amna Dervišagić. Američko Udruženju hemičara (ACS) procjenjuje da se svake godine baci šest do deset tona kontaktnih leća u otpadne vode Sjedinjenih Država. Procjenjuje se da će do 2050. godine pola ljudske populacije biti kratkovidno, a od toga jedna milijarda ekstremno kratkovidna. Učenice zaključuju da to upućuje na potrebu stvaranja novih materijala za sočiva pacijenata, kako bi im nošenje bilo što podnošljivije. ”Nakon što smo se registrovale, učenica Sara Nuhić i ja, na internet-stranicu Cubes in Space, morale smo popuniti jednu anketu. Ispunile smo i Intent to Fly Form ili Obrazac za namjeru letenja. Tu se napiše naslov eksperimenta, koji ne smije biti literaran kao Sočiva u Svemiru, nego treba biti u naučnoj formi, naprimjer: Uticaj kosmičkog zračenja na optička i mehanička svojstva kontaktnih sočiva. Također, obavezno se mora postaviti hipoteza ili više njih u formi Ako to, onda to i zato što… Taj prvi korak je najvažniji, jer ako nam odobre zahtjev za let – onda nam otvaraju sljedeća vrata, a to je pisanje samog istraživanja. Doista je bilo teško smisliti šta istraživati, budući da su unaprijed postavili stroge kriterije dozvoljenih materijala; naprimjer ne mogu se slati žive životinje, kukci, biljke, ne smiju ići laseri, izvori radioaktivnog zračenja, te ostali opasni ili zapaljivi materijali koji se inače mogu istraživati u kockici, ali na Zemlji ” – nastavlja profesorica Dervišagić. Njihov obrazac je odmah prošao selekciju i agencija je odmah odobrila da naprave projekt. Budući da su Amerikanci jako temeljiti, aplikacijski period pa i sve što je slijedilo poslije toga, bilo je dosta iscrpno, ističe profesorica, a ovaj veliki uspjeh krunisan je zastavom BiH među velikim zemljama, učesnicama ovog projekta: SAD-om, Kanadom, Australijom, Brazilom, Kolumbijom, Ekvadorom, Njemačkom, Hong Kongom, Indijom, Crnom Gorom, Srbijom i Vijetnamom. 60 projekata iz 13 država svijeta ušlo je u najuži izbor od nekoliko desetina hiljada prijavljenih projekata. Zahvaljujući profesorici Amni Dervišagić i njenim učenicima, koji su bili dio ovog projekta, zastava naše zemlje ušla je u ovu strogu selekciju! U projekt, pored Sare Nuhić, uključili su se i Ines i Adna Ismailovski, Elma Ramić, Sarah Šertović, Alma Arnautović, Sajra Fajić, Dženneta Bratić, Ajša Halkić i Armin Pašalić. NASA-in program balona provodi lansiranje iz četiri ugla svijeta. U New Mexico-u, pripremao se let balona za program Cubes in Space odakle su poletjele i leće naših gimnazijalaca. Prvo lansiranje bilo je planirano 19.augusta, ali zbog vremenskih neprilika odgođeno je nekoliko puta. Dok ovo čitate, balon s lećama profesorice Amne Dervišagić i njenih učenika iz Opće Gimnazije Bosanska Krupa vinuo se u visine, ovaj put bukvalno i ostaviće trag u svemiru da je jedna ideja iz jedne male škole velikom putanjom balona koji ju je ponio, otišla u svemir u NASA-inom programu Cubes in Space. Kada govorimo o školi, ne može se zanemariti važan uticaj buke. Mora se naglasiti da je buka podmukla, da su njeni opasni učinci na tijelo najčešće neprimjetni i da imaju kumulativan karakter. Ako smo rođeni sa zdravim organom sluha, vrlo rano ćemo shvatiti da je zvuk dio našeg života. Prosječno uho čuje zvuk frekvencija od 30 Hz do 15 000 Hz (teoretski od 20 Hz do 20 000 Hz). Smatra se da ljudski glas i muzički instrumenti pokrivaju područje od 80 Hz do 10 000 Hz. Zvukovi su najčešće korisni signali koji omogućavaju komunikaciju. Neki od njih, poput šuštanja lišća, rumora kiše, šuma mora, cvrkuta ptica, majčinog glasa, ugodno djeluju na ljude. Ali, mnogi drugi iritiraju i mogu čak oštetiti zdravlje jer pripadaju zajedničkom nazivu – buka! Šta je zapravo buka? Prema Cambridge Advanced Learner's Dictionary & Thesaurus, buka je neželjen, neugodan ili glasan zvuk. Buka kao skup zvukova koji ometaju percepciju korisnih signala i narušavaju tišinu – štetno ili razarajuće djeluje na ljudsko tijelo. Možemo je definisati i kao pojačani šum u ljudskom okolišu. Intenzitet (jakost) zvuka je količina energije koja u jednoj sekundi prostruji kroz plohu površine m2, postavljenu okomito na smjer širenja zvuka, a mjeri se u vatima po metru kvadratnom. M Pošto su u slušnoj akustici omjeri zvučnih intenziteta vrlo veliki, zvučne snage i pritisci iskazuju se logaritmom omjera – ovo je mjesto na kojem učenici negoduju. Jedinica kojom se iskazuje logaritam omjera zove se bel, u čast Grahamu Bellu, izumitelju telefona. Iz praktičnih razloga koristi se deset puta manja jedinica – decibel (dB), kojim se iskazuje razina zvuka preko omjera u logaritamskoj bazi. Tako imamo prag čujnosti od 0 dB, lijepo šuštanje lišća od 10 dB, tihi šapat majke od 20 dB, razgovor od 66 dB, prometnu ulicu od 75 dB, a zanimljivo je da 70-ih godina prošlog stoljeća buka na ulicama nije prelazila 80 decibela, dok trenutno doseže 100 decibela i više. Podzemna željeznica stvara buku jačine 90 dB, rock-koncert 120 decibela, i granica bola je 130 dB. Jedan od veoma zanimljivih podataka, koji nije mit, jeste rezultat istraživanja Odjela za biološke nauke Sveučilišta Eastern Kentucky iz Richmonda u Kentuckyju u SAD-u, koji je pokazao da su sve zabilježene razine zvuka plača djece pale između 99 i 120 dB! Buka intenziteta iznad 55 dB djeluje neugodno tokom mentalnog rada; buka intenziteta iznad 58 dB guši učiteljev normalni govor čineći ga nejasnim; buka iznad 60 dB smanjuje pažnju, preko 65 dB štetno utiče na središnji nervni sistem, razvija umor i može izazvati iritaciju, depresivno raspoloženje i anksioznost. Učenici četvrtog razreda su uradili eksperiment s ciljem da odrede količinu zagađenja bukom u školi, u stanu ili kući i u kafiću, pomoću aplikacije Google Science Journal koju su instalirali na svoje pametne telefone. Science Journal vaš telefon pretvara u džepni naučni alat koji potiče đake da istražuju okolni svijet. Google objašnjava da pomoću dodatnih vanjskih senzora vaši učenici mogu provesti još više eksperimenata koji uključuju npr. testiranje vodljivosti tijela. Popularni senzori uključuju: svjetlost, vodljivost, temperaturu, silu, otkucaje srca, disanje, zračenje, pritisak, magnetizam – i još mnogo toga. Telefon sa uključenom aplikacijom postavili su na katedru i izmjerili jačinu zvuka u dva scenarija: u radnoj i u opuštenoj ili bučnoj atmosferi u učionici. Buka je prisutna u oba slučaja. Potom su učenice za domaću zadaću dobile zadatak da provjere intenzitet zvuka na nekoliko različitih mjesta.
Zvukovi u prirodi osciliraju, ali nisu opasni. |
Arhiva
April 2024
|