Emana Husarević i Dalila Hadžić, učenice gimnazije Bosanska Krupa
Jednom davno živio je mladi princ u sjajnoj palači - princ koji je volio kroz prozor svoje spavaće sobe gledati u tamno nebo i zvijezde postavljene na njemu poput sjajnih bisera. Ispod njegovog prozora prostirao se kraljev vrt njegovog oca, široko i lijepo dvorište ispunjeno grmljem i drvećem u loncima; a u visokom drvetu naranče usred sve te ljepote živjela je mala noćna ptica, stidljivo, nježno stvorenje koje se uvijek skrivalo u najdubljem dijelu svog doma, blizu debla i među najdebljim granama. Niko, ni vrtlari ni sluge ni sama kraljevska porodica, nisu znali odakle je ta ptica potekla niti ju je iko vidio prije. Imala je dugačak rep i crvenu boju perja. Možda najčudnije od svega, činilo se da se ptica nikada nije niti letjela, a svako jutro je princ nalazio otiske njenoih stopala na scom jastuku Bila je to ptica duh. Kralj me zamolio da je zajedno sa vama zatvorim u kavez. Kako pticu duha zatvoriti? Pa to je nemoguće!!! Ali za magičara-fizičara ništa nije nemoguće! Pripremimo slike ptice i kaveza. Znatiželjni dobrovoljac treba da se zagleda u oko crvene papige dok polako brojim do 20, a zatim odmah pogleda neko mjesto u praznom kavezu za ptice. U kavezu bi se trebala pojaviti slabašna, sablasna slika plavozelene ptice iz priče. Šta se dogodilo? Sablasne ptice nazivaju se naknadnim slikama, odnosno to su slike koje ostaju u vidnom polju čak i nakon što smo nešto prestali gledati. Primjer toga je npr. kada gledate u sijalicu ili svijeću u mraku, i prestanete gledati u to, a još uvijek vidite svjetlost u obliku sijalice ili svijeće. Naknadne slike nastaju nakon što fotosenzori mrežnice postanu prezasićeni od gledanja u istu boju. Nakon izlaganja dvadesetak sekundi jednoj boji, očni fotosenzori izgube snagu za tu boju. Ako nakon toga pogledamo u praza bijeli papir, fotosenzori će biti slabi što se tiče prethodne boje u koju smo duže gledali, no svježi i jači za detektiranje ostalih boja. Taj disbalans uzrokuje da um percipira sliku (naknadnu sliku), no u boji s druge strane spektra od prve: Ako duže vrijeme gledamo u zeleni objekat, naknadna slika trebala bi biti crvena, a ako gledamo u žuti, vidjet ćemo plavu boju itd. Ovu iluziju djeca jako vole, pa nekoliko trenutaka poslije vide pticu i na zidu učionice.
0 Comments
|
AuthorWrite something about yourself. No need to be fancy, just an overview. Archives
March 2024
Categories |