Irma (Kadić) Didović rođena je 21. aprila 1983.
Opću gimnaziju “Bosanska Krupa” završava u Bosanskoj Krupi odličnim uspjehom, te je proglašena učenikom generacije. Irma je zaljubljenik u nauku i pisanje. Ovisnica o putovanjima. Veliki gurman. Voli sport i parolu U zdravom tijelu, zdrav duh!. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, odlazi u Sarajevo gdje upisuje Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za fiziku. Uspješno okončava studij odbranom diplomskog rada na temu “Fizikalne metode i mjerenja u kardiološkoj dijagnostici”. Fizika, kao poziv, odabrala je zahvaljujući profesorici fizike Amni Dervišagić koja joj je, kako kaže, uvijek bila velika inspiracija i motivator. Tokom studija na fakultetu, Irma je radila kao demonstrator vježbi, radila je i kao profesor u srednjoj školi, a već deset godina radi na poslovima nuklearnih analitičkih tehnika u Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Centru za zaštitu od jonizirajućeg zračenja, Odjelu za kontrolu ekspozicije stanovništva. Svom poslu je maksimalno posvećena i uživa u onom što radi. Irma je autor tri rada objavljena u Zborniku Hrvatskog društva za zaštitu od zračenja, te dva rada objavljena u američkim časopisima Nuclear Technology and Radiation Protection i Journal of Environmental Radioactivity. Njena snaga i inspiracija je svakako njena porodica. Sretna je i ponosna majka jedne djevojčice, uz jednog krajšnika koji je prije par godina ušetao u njen život i ukrao joj srce. Iako već dugo ne živi u Bosanskoj Krupi, uvijek joj se vrlo rado vraća. Tu joj žive roditelji, rodbina, prijatelji koje vrlo rado posjećuje kad-god se za to ukaže prilika. Irma u slobodno vrijeme piše. Njen blog možete čitati i pratiti na sljedećoj stranici https://irma2018.wordpress.com/ Životni moto: „Neka te se sjećaju kad odeš.“ Gimnaziju sam završila 2013. godine nakon čega upisujem Edukacijsko - rehabilitacijski fakultet u Tuzli, odsjek logopedija i surdoaudiologija, Nakon završetka studija, učestovala sam u projektima raznih udruženja (logopedski tretman i rad sa djecom sa invaliditetom i posebnim potrebama), od 2017. – 2018. god zaposlena u PPU Dječiji vrtić „Djetinjstvo“ u Bosanskoj Krupi. Trenutno radim kao logoped u savjetovalištu Centra za edukaciju i istraživanje "Nahla".
Kada ste logoped učite stalno od divnih, malih bića sa kojima se susrećete. Dobijete pregršt poljubaca i zagrljaja, jednostavno, tek tako, jer vas vide, jer ih čujete, jer im se nasmiješite, jer ste radosni zbog svakog glasića, jer ćutite s njima... jer ne mora uvijek da postoji razlog! Dobrodušnost i ljubav se mogu izgovoriti i bez glasa, kroz zagrljaj i osmijeh. Koliko ljepote i ljubavi stane u dječije srce!! Zagrlite mamu, sestru, prijateljicu , tek tako, i vidjećete koliko se i vaše srce puni milošću i ljepotom. Učim od djece i svakim danom spoznajem da bez obzira koliko izazova i teškoća logoped mora da prebrodi, sa druge strane dobije beskrajno mnogo ljubavi i radosti. Logopedija je ljubav. Mirela Arnautovic-Tahirovic, rođena 1983 godine u Bos.Krupi gdje završava osnovnu školu i Opću gimnaziju “Bosanska Krupa”. Potom upisuje Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Po završetku fakulteta, te polaganju državnog ispita, vrlo kratko radi kao doktor medicine u rodnom gradu. Životni putevi je odvode iz jedinog grada kojeg smatra svojim i odlučuje se za klinički rad, te započinje specijalizaciju iz Psihijatrije. Po polaganju specijalističkog ispita, ostaje da radi u Kantonalnoj Psihijatrijskoj bolnici Sarajevo, gdje je vrlo posvećena radu sa ovom posebnom kategorijom pacijenata.
Posebno je ponosna na život unutar svoje porodice, te je sretna majka dvoje djece u dobi od 8 i 3 godine. Jedino za čim trenutno žali, kaže, je što nije više doprinijela svom rodnom gradu, jer iz njega je ponijela sve vrijednosti koje ima! Ističe da joj je zadovoljstvo sto je pripadala srednjoškolskoj generaciji Opće gimnazije “Bosanska Krupa” 1997-2001 iz koje je gotovo svaki učenik postigao uspjeh i našao svoj put ka ostvarenju svojih snova! Nakon što sam završio gimnaziju u Bosanskoj Krupi, upisao sam Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za historiju, smjer Opći, gdje sam diplomirao 2009. godine. Po povratku iz Sarajeva, zaposlio sam se u JU „Druga osnovna škola“ u Bosanskoj Krupi, a od 2010. do 2019. bio sam uposlenik JU „Prva osnovna škola“ Bosanska Krupa.
Od 2013. godine kao vođa neformalnih grupa mladih realizirao sam putem Omladinske banke nekoliko projekata korisnih za lokalnu zajednicu. Zahvaljujući tom angažmanu, izabran sam od strane Fondacije Mozaik u tzv. M-20 mladih ljudi (od ukupno 3000 prijavljenih u M-zoni), te sam dobio priliku da, uz novčanu i mentorsku pomoć Fondacije Mozaik, osnujem vlastiti biznis. Tako je krajem 2016. nastala "Sigurna ruka", za pružanje usluga pomoći osobama treće životne dobi i usluga čišćenja, a trenutno upošljava 8 osoba. Od septembra 2019. radim na poziciji direktora JU „Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje“ Bosanska Krupa. Svoju budućnost vidim u BiH i nadam se da neće doći dan kada ću „morati“ otići iz ove države. Smatram da se svi moramo, a posebno mladi ljudi, boriti za stvaranje boljih uslova života u ovoj zemlji, ili kroz poduzetništvo, vlastito usavršavanje i obavljanje svojih poslova najbolje što možemo. Gdje su i šta rade naši učenici i učenice generacije, pitanje je koje nam uvijek da lijepe i motivirajuće odgovore, koji olakšavaju učenicima osnovnih škola lakšu odluku za izbor srednje škole. Jedan od odgovora, dala nam je učenica generacije Ajlana Salihović U Sarajevu sam još uvijek, apsolvent na ETF - Telekomunikacije, planiram ove godine steći i zvanicno zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Pored faksa, obrazovala sam se i kroz kurseve u polju grafičkog i web dizajna, kojima želim nadograditi svoju buduću profesiju. Javila nam se još jedna učenica, koja je svoje znanje odlučila dijeliti i graditi život u svojoj domovini, sada profesorica njemačkog jezika i sudski tumač za njemački jezik, Arijana Delić.
Uz dozu opipljive skromnosti, Arijana nam kaže: Gimnaziju u Bosanskoj Krupi sam zavrsila 2000-te, nakon čega upisujem Pedagoški fakultet u Bihaću, odsjek Njemacki jezik i književnost, koji završavam 2005. godine. Iste godine počinjem raditi kao prof. Njemackog jezika u "I srednja škola" Cazin, gdje i danas radim. Kako bih svoje znanje iz njemačkog jezika proširila i usavršila, polažem ispit za stalnog sudskog tumača za njemački jezik. Nakon niza zdravstvenih problema koje sam, hvala Bogu, prebrodila, najveću sreću i zadovoljstvo pronalazim u sinu Hamzi i poslu profesora i prevoditelja. Volim putovanja i izučavanje stranih jezika. Moja najdraža misao, koja me često pokreće pred životnim preprekama je: "Vjerujte u svoje srce, vi ste rođeni živjeti život pun životne radosti, svrhe, magije i čuda." Roy T. Bennett Dipl. -Ing. Sanja (Mesić) Zerlauth Gimnaziju u Bosanskoj Krupi završila je 2000 kao
Učenica generacije, nakon čega upisuje studij arhitekture u Sarajevu, koji završava u Austriji, zajedno sa postdiplomskim studijem arhitekture na Tehničkom Univerzitetu u Beču. Osim u arhitekturu, Sanja je veliki zaljubljenik i u historiju umjetnosti, koju kroz bečelor studij izučava na Univerzitetu u Innsbrucku. Studij Projektmenadžmenta Univerziteta u Grazu završava 2016., a Državni ispit iz arhitekture u Austriji polaže 2017. Od 2008. do 2012. godine bavi se naučnim radom, te je i predavač na Tehničkom Univerzitetu u Beču. Arhitektonsko projektovanje i izgradnju radi u raznim arhitektonskim uredima: Boris Podrecca, Kreiner&Partner, ATP Bec, ATP Innsbruck do 2019. Živi u Innsbrucku i radi kao naučni radnik i predavač na Univerzitetu u Innsbrucku, smjer tehničkih nauka, od 2019 godine. Predmet istraživanja – Implementacija digitalnog projektovanja i izgradnje u BIM-u (Building Information Modelling). Udana i ponosna mama jedne kćerke (6). Često ide da skija, a kad nema snijega, onda šeta po Alpama, uživajući u prirodi. Jako voli da putuje učeći o kulturama, jezicima, umjetnosti i arhitekturi raznih zemalja svijeta. Zovem se Almira Harbaš.
Rođena sam 2. februara 1995. godine u Bihaću. Srednju školu, JU Opća gimnazija „Bosanska Krupa“ završila sam 2013. godine. Maturski rad sam radila na temu: „Pčelarstvo - biologija pčele i pčelinji proizvodi“. Nakon toga upisujem Prirodno-matematički fakultet, odsjek za biologiju, smjer mikrobiologija, Univerziteta u Sarajevu. Diplomski rad branim 13.07.2017. godine na temu: “Palinološka analiza meda sa područja Unsko-sanskog kantona“. Iste godine upisujem II ciklus studija na Prirodno-matematičkom fakutetu u Sarajevu i 17.07.2018. godine branim magistarski rad na temu: “Analiza meda sa područja Unsko-sanskog kantona prema propisima i standardima legislative Evropske Unije“ i time stičem pravo na akademsku titulu i stručno zvanje Magistar biologije - mikrobiologije. Ljubav prema pčelarstvu počela je još od malih nogu, zahvaljujući roditeljima koji se bave pčelarstvom od 1999. godine. Sa svojih 8 godina prvi put sam ušla pčelinjak. Od 2012. godine sam aktivna članica udruženja pčelara „Lipa“ Bosanska Krupa. Pohađala sam škole za pčelare početnike (teorijski i praktični dio). Bila sam članica senzorne komisije na Prvom i Drugom međunarodnom ocjenjivanju meda u Cazinu – 2018. i 2019. godine. Također sam bila i članica komisije na Trećem organoleptičkom ocjenjivanju meda u Brčkom 2019.godine. Na IV Kongresu o pčelarstvu i pčelinjim proizvodima sa međunarodnim učeščem Sarajevo 2019, sam prezentovala svoj rad na temu Palinološka analiza meda. Šejla Bjelopoljak rođena je 30.06.1984. u Bihaću. Njeno formalno obrazovanje, nakon završene gimnazije u Bosanskoj Krupi, je: Filozofski fakultet u Sarajevu,. Profesor pedagogije (2007), Magistar pedagoških nauka (2012), Doktor pedagoških nauka (2017). ·
Dr. sc. Šejla Bjelopoljak, rođena Krupljanka sa dugogodišnjim radom u JU „Druga osnovna škola“ Bosanska Krupa, trenutno docentica na Pedagoškom fakultetu u Bihaću gdje izvodi nastavu pedagoške grupe predmeta. Naučnim i stručnim radovima analizira društveno-generacijski aspekt odgoja u BiH i djeluje u pravcu promjena kroz osvještavanje individualnog i interakcijsko-komunikacijskog stila odgajanja. Realizacijom seminara za prosvjetne radnike i roditelje doprinosi osvještavanju odgojnih stilova i kvalitetnijem odgajanju i obrazovanju djece. Predsjednica Udruženja pedagoga Unsko-sanskog kantona. Svi me znaju kao Ina. Nakon završene gimnazije u Bosanskoj Krupi, upisala sam psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Spomenut ću da sam psihologiju kao poziv odabrala, zahvaljujući najdražoj profesorici Amni, koja nam je kroz časove fizike stalno jačala samopouzdanje odvajajući vrijeme za poučne priče u sferi nauke i šire.
Za vrijeme studija sam radila različite poslove, jer nije lako studirati daleko od kuće. Tako da sam radila kao anketar, trgovac, u kampovima sa izbjegličkom djecom kao support staff. Nakon završetka studija, praksu sam sticala na poslovima psihološka procjena za polaganje vozačkog, za nošenje oružja i sl, te kao podrška djeci oboljeloj od raka i njihovim porodicama. Na ovom zadnjem poslu sam se zadržala i to radim već desetu godinu. To je jako težak i iscrpljujući posao ali i onaj koji oplemenjuje. Tu sam naučila da ne smijemo zaboraviti, nikad, one istinske vrijednosti u životu: zdravlje i porodica. I taj osjećaj da sam pomogla barem jednom bolesnom djetetu, da sam vratila barem jedan njihov osmijeh, je nagrada koju novac ne može zamijeniti. U međuvremenu sam postala i psihoterapeut u Geštalt školi. I nekako ne bih rekla da čovjek uci dok je ziv. Nego, DOK covjek uči on je živ. Ostalo mi je još par koraka do završetka edukacije iz Geštalt psihoterapijske škole, ali vec razmisljam kako bih dalje mogla da nadogradjujem moje poslovne vještine. Ipak, to sve ne bi imalo previše smisla da naš život ne oplemeni vlastita porodica. Sretna sam i ponosna majka dvoje malih. Jedan zvrkavi toddler od skoro tri godine i bebica od osam mjeseci. To je moja snaga i inspiracija. Naravno uz jednog Sarajliju koji mi je ukrao srce jos prije 15 godina. Iako zivim u Sarajevu, čak je sestra došla da živi i radi u Sarajevu, dio mog srca je još u Bosanskoj Krupi. Roditelji su mi tu i rado koristim svaku priliku da posjetim rodni grad. |