Gdje se susreću biologija i umjetnost?
Naravno, u našoj interaktivnoj učionici! Umjetničke tehnike su suštinski alati za vizualizaciju, razumijevanje i učenje drugih disciplina, poput biologije. Učenice II1 su područje genetike na poseban način spojile sa umjetnošću! "Nema čudotvornih ljudi. Jednostavno se dogodi da su se zainteresirati za nešto i naučili sve o tome" Richard Feynman Feynmanova tehnika učenja je tehnika koju su primijenile Kana Bešić i Aida Bišćanin kako bi odgonetnule tajne grafitne olovke, gumice za brisanje, strukture dijamanta, te polimera. Ova metoda sastoji se od toga da sve što sami učite, pokušate objasniti - šestogodišnjem djetetu. Kana je igrala ulogu učitelja, a Aida je bila šestogodišnje dijete. Zašto je tako teško objasniti nešto djetetu? Djeca imaju naviku pitati "A, zašto?" i imaju kratak raspon pažnje. Prema Richardu Feynmanu, ova tehnika razumijevanja osnovnih principa je ključ njegovog velikog uspjeha kao edukatora. Svoju tehniku počeo je razvijati dok je bio student. Imao je "Bilježnicu O Stvarima O Kojima Ne Znam." Koristio bi je kako bi znanje sveo na najvažnije, uklanjajući sve ono nerazumljivo ili izraženo tehničkim žargonom. Pitanja koja je postavila Aida bila su: Ko je izmislio olovku? Kolika je najveća olovka na svijetu? Mogu li olovkom pisati po ruci? Šta je grafit? Zašto se lomi kada jako pritisnem? Zašto se briše gumicom? Zašto je grafit crn? Kako su stavili ovo srce u olovku? odgovor(i) Engleski inženjer Edward Naime je sasvim slučajno izumio gumicu, još davne 1770. Do tada su ljudi obično koristili komade bijelog kruha za brisanje tragova olovke. Legenda kaže da je Naime, slučajno uzeo komad gume umjesto kruha i otkrio da je on "obrisao" tragove olovke. Otuda i potiče naziv "gumica". Zaista, kada ste i da li ste se uopće upitali, kako tačno taj ružičasti komad gume na kraju vaše grafitne olovke može izbrisati ono što ste napisali? Iako smo to uzeli "zdravo za gotovo", postoji savršeno logičan, naučni odgovor. Prije nego što dođemo do načina na koji gumice rade, naučimo malo o tome što se tačno nalazi na papiru koji brišete. Crno srce u olovci je zapravo "grafit". Kada pišete olovkom, čestice grafita s olovke se lijepe za vlakna papira na kojem pišete. Sa druge strane, gumice na olovci su uglavnom izrađene od gume, iako se ponekad koristi i plastika. Guma se obično kombinira sa sumporom kako bi duže trajala. Omekšivač, poput biljnog ulja, također se obično dodaje, kako bi gumica postala fleksibilnija. Na kraju se dodaju abrazivi zajedno sa bojom, koja gumici daje određenu boju. Kad gumicom protrljate trag olovke, abrazivi u gumici nježno ogrebu površinska vlakna papira kako bi olabavili grafitne čestice. Omekšivači gumice pomažu u sprečavanju kidanja papira. Ljepljiva guma u gumici "hvata" i drži čestice grafita. Ima li i ovdje fizike? Gumice rade zahvaljujući trenju. Pokušajte protrljati ruke. Osjećate li kako dlanovi postaju topliji što ih duže trljate? Toplota koju osjećate je usljed sile trenja stvorena trljanjem grubih površina ruku. Slično ovome, kako se abrazivi u gumici trljaju o papir, trenje stvara toplinu, što pomaže gumi da postane dovoljno "ljepljiva" da zadrži grafitne čestice. Dok guma hvata grafitne čestice, mali komadi sastavljeni od kombinacije gume i grafita ostaju na papiru. To je ono "smeće" koje obrišete s papira kada završite sa brisanjem. I puhnete. Uslijedila je i radionica Čudovište Greg, uz objašnjenje zašto novčić u balonu stvara zavijajući zvuk. Evo zadatak za zadaću (nađite neko šestogodišnje dijete i uradite radionicu): Kako biste objasnili djetetu na koji način se kreće igračka na navijanje? Da li biste mu rekli, pokreće ga energija? Sigurno biste zaglavili na pitanjima "a što je energija"? Ili bi objašnjenje teklo ovako: kada okrenete ključ za navijanje igračke, čvrsto sabijate čeličnu oprugu unutar igračke, prisiljavajući je da stane u manji prostor. Sada se dijelovi te opruge žele vratiti u prvobitni oblik, ali ne mogu, jer ključ drži oprugu na mjestu. Kada pustite ključ, opruga se gura prema zupčanicima unutar igračke i zupčanici se pomiču, a kako su pričvršćeni za noge igračke, pomičući se, oni zapravo čine da igračka hoda uokolo. Možda ćete morati i otvoriti igračku, ali će dijete zauvijek razumjeti KONCEPT. Ono što je bitno je SKRATITI. Neka vaše objašnjenje (samom sebi, jer kasnije igrate ulogu i djeteta i nastavnika), bude kratko. Razmislite o tome koliko dugo se šestogodišnjak može usredotočiti na bilo što, što nije SpongeBob. Kratko objašnjenje znači da znate što je važno, a što nije. Pretvorite svoje znanje u zanimljivu zadatak-priču. Ljudi su narativna bića i mnogo je vjerojatnije da ćemo se sjetiti činjenica ako su utkane u priču. Ono što je najbitnije u Feynmanovoj tehnici je znatiželja! Cijelog svog života Feynman je zadržao osjećaj čuđenja zbog ljepote svijeta, otkrivanja njegovih tajni i nalaženja odgovora kako je sve to sastavljeno. Znatiželja nas vuče da zaronimo duboko i uđemo u srž stvari. Ova potreba za otkrivanjem nepoznatog, potaknula je više ljudskih postignuća, nego bilo što drugo. Feynmanova tehnika ne samo da je prekrasan recept za učenje, već je i prozor u drugačiji način razmišljanja koji nam omogućuje da ideje razdvojimo i rekonstruiramo ih iz temelja (kao dječiju igračku na navijanje) I stvarno, Feynmanova tehnika je način na koji se koncepti raščlanjuju na njihove najosnovnije elemente, a zatim se ponovo spajaju. Slijeđenje ove metode omogućava nam duboku internalizaciju složenih tema i izgradnju čvrstih temelja za nove informacije. Znat ćemo da smo nešto zaista savladali kad budemo mogli podučavati složeni koncept tako da ga čak i dijete može razumjeti. Ovi lijepi crteži su nastali na času muzičke kulture uz taktove, "Spring Waltz" (Mariage d'Amour)
https://youtu.be/dN1XUV6QclU Erna Halkić i Inela Bapić 🔦"Dva su načina izviranja svjetlosti: biti svjetiljka ili ogledalo koje je odražava" E. Warton🕯 🪞OGLEDalo je naziv skupa radionica na časovima fizike u toku kojih učenici izvode oglede i provjeravaju razne fizičke pojave i fenomene. 💦Samra Halkić je u čašu vode strpala dio Mrtvog mora, Lamija Jogić i Azra Šertović su odredile ubrzanje sile Zemljine teže, 🌎 Elma Šabić je napravila periskop, a 🔊Ajna Kabiljagić je odredila brzinu zvuka pomoću cijevi i generatora zvuka Phyphox aplikacije! 🧪📱Danas donosimo mali dio atmosfere sa časa fizike u novoj zgradi gimnazije. Baš nam je lijepo učiti!⭐ Napravi periskop
Pronađite dva mala ogledala iste veličine. Možete koristiti bilo koja ravna ogledala, bilo kakvog drugog oblika. Dva ogledala čak ne moraju biti istog oblika, ali moraju biti dovoljno mala da stanu u kutiju za mlijeko. Možda ćete moći pronaći mala ogledala u trgovini zanatskim ili umjetničkim potrepštinama... postupak preuzmite ovdje Debatni klub na časovima njemačkog jezika u II razredu! Pitanje ZA ili PROTIV je (sve na njemačkom jeziku):
Da li odlaziti u zoološke vrtove i gledati iz zabave životinje iza rešetaka? Daleko od svog doma, svojih porodica..Daleko od slobode..Udaljavanje životinja od njihovog doma je poput uzimanja njihovog života. To trebamo spriječiti! Sa druge strane, zoološki vrtovi pokušavaju SPASITI životinje od čovjekove nemarnosti i koristoljublja... Možda jeste lijepo vidjeti sve te životinje na jednom mjestu, ali zapitajmo se kako je njima? Međutim, mnogi zoološki vrtovi često prodaju ili ubiju životinje koje više ne privlače posjetitelje. Stoga jedini način da spasimo ugrožene vrste jeste da spasimo njihova staništa i kaznimo. krivolovce-ubice životinja! „Sažaljenje prema životinjama vezano je vrlo tijesno s dobrotom karaktera, pa se može pouzdano reći da ne može biti dobar čovjek onaj tko je nemilostiv prema životinjama.“ Profesor mentor je Mehmed Sijamhodžić Danas smo i u II razredu održali zanimljive oglede koje je pripremila Belma Halkić.
Vjerovatno ste svi koristilli papirne ubruse za upijanje prolivene vode ili soka po stolu. Da li ste se ikada zapitali kako upijaju toliko vode? Belma je danas pripremila odgovor: Papirni ubrusi su napravljeni od mnogo malih vlakana koja imaju praznine tzv kapilare između njih. Voda se uvlači u ove praznine tzv kapilarnim djelovanjem - isti fenomen koji omogućuje drveću i cvijeću da "usisava" vodu iz zemlje. Zorno je to prikazano u njenom ogledu sa obojenim tečnostima! Također je pomoću domina pokazala da se zvuk brže širi u čvrstim tijelima nego u tečnostima! Jer, fizika jeste zanimljiva! Danas smo na časovima fizike izvodili male i neobične eksperimentalne vježbe:
Odredili smo brzinu zvuka pomoću mobilne aplikacije Phyphox, te generisali frekvencije. Ovu besplatnu aplikaciju je dosad preuzelo 1,5 miliona ljudi! Aplikacija je prvobitno dizajnirana za vlastito predavanje za predmet "Eksperimentalna fizika I" za studente prve godine fizike na Sveučilištu RWTH Aachen. Kada se profesor Christoph Stampfer spremao po prvi put održati predavanje iz Eksperimentalne fizike 1, shvatio je da bi Sebastian Staacks mogao da razvije aplikaciju "Phyphox" za potrebe ovog predavanja. U jesen 2016., phyphox je objavljen i testiran, a reakcije studenata bile su iznimno pozitivne i uskoro su sami počeli sastavljati eksperimente. Uskoro su gole brojke bile ogromne: 100000 instalacija unutar prve godine, milion nakon završetka treće godine. Dobili su priznanje od MNU-a (Njemačkog udruženja nastavnika prirodnih nauka), AGPP-a DPG-a (radne grupe za tečajeve fizikalnih laboratorija u sklopu Njemačkog društva za fiziku) i Stifterverband-a (organizacije za daljnje obrazovanje, nauku i istraživanje). Potreban materijal: 2 pametna telefona ili tableta s aplikacijom phyphox mjerna traka kalkulator "Akustična štoperica" iz Phyphoxa pokreće i zaustavlja tajmer pametnog telefona kada se preko ugrađenog senzora prime zvukovi koji su glasniji od okoline. Kako teče eksperiment? Mjernom trakom izmjerili smo razmak između dva pametna telefona (rezultati će biti tačniji što je razmak veći) obično se uzme 5m za uslove učionice. Učenik A (Sara) generisala je zvučni signal pljeskanjem dlanom o dlan i tako pokrenula mjerač vremena na oba telefona. Ključna stvar je što će telefon B (Medina) na drugom kraju započeti mjerenje s malim kašnjenjem koje je jednako vremenu ∆td koje je potrebno kako bi zvuk prošao udaljenost d između oba telefona. Zatim, dok oba telefona rade, druga učenica generiše drugi zvučni signal za zaustavljanje oba telefona. Sada, zbog udaljenosti telefona A, Sara dobija odgođeni okidač za zaustavljanje tajmera. To znači onaj telefon A koji je pokrenut ranije za ∆td, sada se također zaustavlja kasnije za ∆td. Stoga telefon A mjeri ukupno vrijeme: ∆tA=∆tB+2∆td ∆td=(∆tA-∆tB)/2 Stoga možemo dobiti ∆td iz razlike oba mjerena vremenska intervala, što rezultira obrascem za brzinu zvuka: c=2d/∆td Učenice prvog razreda naše škole: Hana Bužimkić, Ajna Kabiljagić, Sumeja Kurtović, Lejla Balkić, Adna Dekanović i Azra Nuhić, uradile su veoma zanimljive eksperimentalne aktivnosti u sklopu gradiva fizike prvog razreda. Izradom vlastitih modela rakete, https://www.jpl.nasa.gov/edu/pdfs/rocketscience_rocket.pdfrovera, "shock-absorbing" sistema, mjerenja udaljenosti na karti, naučile su veoma važne koncepte u fizici (očuvanje mehaničke energije, kako se lansira raketa, na kojoj visini počinje "pravi" svemir….). Za svoje aktivnosti koje su preuzele sa stranice https://www.jpl.nasa.gov/.../tag/type/Classroom+Activity i koje su prezentirale u razredu, dobile su certifikate o učešću. Evo jedne aktivnosti: Soda Straw Rockets izvrsna je prilika za učenike da uvježbaju proces inženjerskog projektiranja. Ova aktivnost učenicima pruža predložak koji stvara raketu koja se može lansirati iz slamke za sok. Zatim su pozvani da modificiraju dizajn kako bi vidjeli kako promjene utječu na performanse rakete. Dužina, oblik peraje ili kut mogu se mijenjati – jedna po jedna varijabla – da se vidi kako se izvodi lansiranje rakete i uspoređuje s dizajnom upravljanja. Kredit za sliku: NASA/JPL-Caltech
Učenici prvog razreda učestvovali su u veoma zanimljivoj edukativnoj interaktivnoj aktivnosti: Šta je teleskop Hubble gledao na njihov rođendan? Unijeli su mjesec i datum i saznali neko od bezbroj kosmičkih čuda! Odabrali smo nekoliko datuma:
<
>
Today, Neptune has arrived at the same location in space where it was discovered nearly 165 years ago. To commemorate the event, NASA's Hubble Space Telescope has taken these "anniversary pictures" of the blue-green giant planet. Neptune is the most distant major planet in our solar system. German astronomer Johann Galle discovered the planet on September 23, 1846. At the time, the discovery doubled the size of the known solar system. The planet is 2.8 billion miles (4.5 billion kilometers) from the Sun, 30 times farther than Earth. Under the Sun's weak pull at that distance, Neptune plods along in its huge orbit, slowly completing one revolution approximately every 165 years. These four Hubble images of Neptune were taken with the Wide Field Camera 3 on June 25-26, during the planet's 16-hour rotation. The snapshots were taken at roughly four-hour intervals, offering a full view of the planet. The images reveal high-altitude clouds in the northern and southern hemispheres. The clouds are composed of methane ice crystals. The giant planet experiences seasons just as Earth does, because it is tilted 29 degrees, similar to Earth's 23-degree-tilt. Instead of lasting a few months, each of Neptune's seasons continues for about 40 years. The snapshots show that Neptune has more clouds than a few years ago, when most of the clouds were in the southern hemisphere. These Hubble views reveal that the cloud activity is shifting to the northern hemisphere. It is early summer in the southern hemisphere and winter in the northern hemisphere. In the Hubble images, absorption of red light by methane in Neptune's atmosphere gives the planet its distinctive aqua color. The clouds are tinted pink because they are reflecting near-infrared light. A faint, dark band near the bottom of the southern hemisphere is probably caused by a decrease in the hazes in the atmosphere that scatter blue light. The band was imaged by NASA's Voyager 2 spacecraft in 1989, and may be tied to circumpolar circulation created by high-velocity winds in that region. The temperature difference between Neptune's strong internal heat source and its frigid cloud tops, about minus 260 degrees Fahrenheit, might trigger instabilities in the atmosphere that drive large-scale weather changes. Neptune has an intriguing history. It was Uranus that led astronomers to Neptune. Uranus, the seventh planet from the Sun, is Neptune's inner neighbor. British astronomer Sir William Herschel and his sister Caroline found Uranus in 1781, 55 years before Neptune was spotted. Shortly after the discovery, Herschel noticed that the orbit of Uranus did not match the predictions of Newton's theory of gravity. Studying Uranus in 1821, French astronomer Alexis Bouvard speculated that another planet was tugging on the giant planet, altering its motion. Twenty years later, Urbain Le Verrier of France and John Couch Adams of England, who were mathematicians and astronomers, independently predicted the location of the mystery planet by measuring how the gravity of a hypothetical unseen object could affect Uranus's path. Le Verrier sent a note describing his predicted location of the new planet to the German astronomer Johann Gottfried Galle at the Berlin Observatory. Over the course of two nights in 1846, Galle found and identified Neptune as a planet, less than a degree from Le Verrier's predicted position. The discovery was hailed as a major success for Newton's theory of gravity and the understanding of the universe. Galle was not the first to see Neptune. In December 1612, while observing Jupiter and its moons with his handmade telescope, astronomer Galileo Galilei recorded Neptune in his notebook, but as a star. More than a month later, in January 1613, he noted that the "star" appeared to have moved relative to other stars. But Galileo never identified Neptune as a planet, and apparently did not follow up those observations, so he failed to be credited with the discovery. Neptune is not visible to the naked eye, but may be seen in binoculars or a small telescope. It can be found in the constellation Aquarius, close to the boundary with Capricorn. Neptune-mass planets orbiting other stars may be common in our Milky Way galaxy. NASA's Kepler mission, launched in 2009 to hunt for Earth-size planets, is finding increasingly smaller extrasolar planets, including many the size of Neptune. CREDITS:NASA, ESA, and the Hubble Heritage Team (STScI/AURA) Just in time for the holidays: a Hubble Space Telescope picture postcard of hundreds of brilliant blue stars wreathed by warm, glowing clouds. The festive portrait is the most detailed view of the largest stellar nursery in our local galactic neighborhood. The massive, young stellar grouping, called R136, is only a few million years old and resides in the 30 Doradus Nebula, a turbulent star-birth region in the Large Magellanic Cloud (LMC), a satellite galaxy of our Milky Way. There is no known star-forming region in our galaxy as large or as prolific as 30 Doradus. Many of the diamond-like icy blue stars are among the most massive stars known. Several of them are over 100 times more massive than our Sun. These hefty stars are destined to pop off, like a string of firecrackers, as supernovas in a few million years. The image, taken in ultraviolet, visible, and red light by Hubble's Wide Field Camera 3, spans about 100 light-years. The nebula is close enough to Earth that Hubble can resolve individual stars, giving astronomers important information about the stars' birth and evolution. The brilliant stars are carving deep cavities in the surrounding material by unleashing a torrent of ultraviolet light, and hurricane-force stellar winds (streams of charged particles), which are etching away the enveloping hydrogen gas cloud in which the stars were born. The image reveals a fantasy landscape of pillars, ridges, and valleys, as well as a dark region in the center that roughly looks like the outline of a holiday tree. Besides sculpting the gaseous terrain, the brilliant stars can also help create a successive generation of offspring. When the winds hit dense walls of gas, they create shocks, which may be generating a new wave of star birth. The movement of the LMC around the Milky Way may have triggered the massive cluster's formation in several ways. The gravitational tug of the Milky Way and the companion Small Magellanic Cloud may have compressed gas in the LMC. Also, the pressure resulting from the LMC plowing through the Milky Way's halo may have compressed gas in the satellite. The cluster is a rare, nearby example of the many super star clusters that formed in the distant, early universe, when star birth and galaxy interactions were more frequent. Previous Hubble observations have shown astronomers that super star clusters in faraway galaxies are ubiquitous. The LMC is located 170,000 light-years away and is a member of the Local Group of Galaxies, which also includes the Milky Way. The Hubble observations were taken Oct. 20-27, 2009. The blue color is light from the hottest, most massive stars; the green from the glow of oxygen; and the red from fluorescing hydrogen. CREDITS:NASA, ESA, and F. Paresce (INAF-IASF, Bologna, Italy), R. O'Connell (University of Virginia, Charlottesville), and the Wide Field Camera 3 Science Oversight Committee This is a NASA Hubble Space Telescope image of the central region of the barred spiral galaxy NGC 1313. Hubble was used to resolve stars within the galaxy to do a census of various classes of stars distributed across the galaxy. The observations show that hot blue stars (of class B) are widely scattered across the galaxy. This is evidence of "infant mortality" in which the young, so-called open clusters where stars are born, quickly became gravitationally "unglued" and scattered their resident stars into the galaxy. NGC 1313 is 50,000 light-years across and lies 14 million light-years away in the southern constellation of Reticulum. CREDITS:NASA, ESA, and A. Pellerin (STScI) NASA-in Perseverance rover uspješno je obavio dosad najizazovnije slijetanje na Mars, u krater Jezero. Inače, ovaj krater je ime dobio prema općini u Bosni i Hercegovini, a zanimljiva je i činjenica da presušena korita rijeka u njegovoj blizini nose, nama poznate hidronime: Sava, Neretva, Una i Pliva. Učenice I1 su se odazvale interaktivnoj izradi "karti za Mars", za buduću misiju. I ne samo to! Provjerile su kako bi njihov glas zvučao na Marsu u odnosu na Zemlju, te se tako pridružile NASA-ioj kampanji #CountdownTomars I zaista, svi bismo drugačije zvučali u atmosferi Marsa. Poslušajte kako zvuče Adnana i Elma https://drive.google.com/.../1BJFMESh9.../view... https://drive.google.com/.../1BHxL5DuFuATsbRY.../view... Iako su Zemlja i Mars potpuno različite planete, možda je utješno znati da biste, ako ste bili na Marsu, i dalje zvučali prilično poput sebe. Da stojite na Marsu, čuli biste tišu i prigušeniju verziju onoga što biste čuli na Zemlji i malo biste duže čekali da to čujete. Marsova atmosfera se sastoji uglavnom od ugljen dioksida (oko 96%), s manjim količinama drugih gasova poput argona i azota. Atmosfera je vrlo tanka, a atmosferski pritisak na površini Marsa iznosi samo oko 0,6 % Zemljine (101 000 paskala). Neki zvukovi na koje smo navikli na Zemlji, poput zvižduka, zvona ili ptičjih pjesama, gotovo da se ne bi čule na Marsu. Sa prosječnom površinskom temperaturom oko -63°C, na Marsu je manja brzina zvuka, oko 240 m/s, u poređenju sa oko 340 m/s na Zemlji.
Učenici drugog razreda su napravili video u kojem su opisali kakav je bio, jedan od najboljih ljudi koji je hodao Zemljom i tako promijenio i očistio ljudska srca od pohlepe, zavidnosti, nepravede i neljudskosti.
Čovjek kojeg volimo a nismo ga vidjeli. Naš Poslanik Muhammed s.a.w.s. Uz dovu: Gospodaru počasti nas društvom Muhammeda a.s. Danas su učenici drugog i trećeg razreda gimnazije obilježili Dan inteligencije prigodnim aktivnostima na času fizike. Za početak su trebali postaviti neka pitanja koja imaju veze sa kuhinjom i kuhanjem. Evo i nekih
Iza odgovora na pitanja o čaju kriju se difuzija i osmoza! Koncept difuzije pomoći će nam da odgovorimo na pitanje zbog čega čaj ima određenu boju ili zašto ugodno mirišemo, ali i kako dolazi do zagađenja zraka i atmosfere. U difuziji se materija raspršuje na način koji omogućava postizanje jednake koncentracije u cijeloj sredini, prilikom čega čestice prelaze iz područja više u područje niže koncentracije. Kada stavimo vrećicu čaja u vrelu vodu, voda ulazi kroz vrećicu kao kroz polupropusnu membranu – taj proces zove se osmoza. Listovi čaja se otapaju u vodi bojeći je (crvena ako je brusnica ili šipak, zelena ako je menta), a boja se širi iz kesice težeći jednakoj koncentraciji, i to je difuzija. Ovaj odgovor sam za svoje đake pretvorila u QR kod koji će pomoću svojih pametnih telefona i dekodirati. Kad je riječ o napuhivanju vrećice – kada vrećicu potopimo u vodu ili je zalijemo vodom unutar nje dolazi do širenja zraka jer se on zagrijava od sobne temperature (oko 298 K) do vrelišta vode (373 K). Budući da je zapremina gasa proporcionalna njegovoj apsolutnoj temperaturi, zapremina zraka u vrećici čaja veća je 1,25 puta. Ovo je zgodan zadatak za vježbu gasnih zakona, a zanimljivost o rooibos čaju možete pročitati svojim QR dekoderom. Da li postoji najbolji način da se skuha jaje? Kuhanje jaja do savršenstva zvuči kao najjednostavniji zadatak kuhanja na svijetu. Čuli smo i trikove, dodaj soli ili sirćeta da se olakša guljenje ljuske, probij dno jajeta malom iglicom, stavi jaje u kipuću vodu, stavi u hladnu vodu... No, kao što svako ko je kuhao jaje zna, možemo dobiti iznenađujuće neukusne i neizgledne rezultate. To je vjerojatno zato što ne uzimamo u obzir sve varijable. Ali ako svaki put želite savršeno kuhano jaje, pomoći će vam jedan fizičar koji se zove Miłosz Panfil sa Univerziteta u Warsawi, ekspert iz područja kvantne i matematičke fizike. Dizajnirao je kalkulator koji pokriva sve varijable, čak i našu nadmorsku visinu. Prema Panfilu, postoji nekoliko varijabli: Veličina jajeta; temperatura jaja prije nego što se spusti u vodu; visina na kojoj kuhate jaje. Jaja su zapravo relativno komplicirana. Žumanjci i bjelanjci iznutra imaju različite masnoće i bjelančevine, a kuhaju se različitom brzinom, pri čemu bjelanjci trebaju manje topline da očvrsnu od žumanjaka. Manjem jajetu će trebati kraće vrijeme kuhanja, dok će jajetu iz hladnjaka - u odnosu ma jaje sa sobne temperature - trebati više vremena. Nadmorska visina je ono o čemu većina ljudi nikad ne bi razmišljala, ali to je jako važno kod kuhanja (jaja): Što smo na većoj visini, pritisak pada (pritišće nas manje zraka), pa voda prije provri. Tako na primjer na vrhu Himalaje voda provri na oko 80°C ali budući da se ne može postići viša temperatura od te, javlja se problem – kako i šta skuhati na nižoj temperaturi. Kad su Englezi kolonizirali neka visoka područja, njihovi su kuhari imali tablice pomoću kojih bi znali koliko se dugo na kojoj nadmorskoj visini mora nešto kuhati. Zbog toga ne možete kuhati jaje na Everestu na isti način kao u kući, jer je gore temperatura ključanja vode preniska. Dakle, ako smo na Mount Everestu, nalazimo se na npr visini od 8848 m.Tamo voda ključa već na oko 70°C. Tako bi žumanjak mogao postati tvrd, ali bjelanjak bi ostao "bljak" i ne bismo uživati u svom obroku. Panfilov kalkulator uzima u obzir sljedeće: Veličinu jajeta (nabrojani standardi, uzeli smo EUM), temperaturu jajeta (naravno, jaje iz frižidera, na 4°C), nadmorsku visinu, pronađemo za naš grad na internetu, kalkulator automatski odredi približan atmosferski pritisak, te izbaci vrijeme kuhanja jajeta, ako zelimo mekano ili tvrdo kuhano jaje. https://www.omnicalculator.com/food/eggs Zadaća za učenike: provjeriti kalkulator (unijeti sve varijable, od mase jajeta do nadmorske visine), uslikati skuhano jaje prerezano po pola i pojesti!
Nakon lekcije o odbijanju svjetlosti na ravnim ogledalima, učenici su dobili zadatak da pošalju fotografiju koju su napravili kao primjer ogledalske refleksije. Selma Talić i Elvira Zindeli su poslale svoje fotografije kao dokaz da i dalje spajamo nauku i ljubav prema prirodi i rijeci Uni
Naša Lajla Beširević, za zadaću iz fizike izvela je magičan naučni trik. Video proglašen kao jedan od najboljih u BiH na takmičenju Nastava kakvu želim
Tegla koju je Lajla koristila je obla, a refrakcija svjetlosti u vodi drugačija je nego u zraku, zbog čega staklo i voda u njoj djeluju poput pozitivne (konvergentne) leće. Zbog toga se slika strelice čini obrnutom
U području gdje je brzina zraka veća tlak je manji (Bernoullijev princip). Loptica se uvijek pomiče prema području nižeg tlaka i tako ostaje iznad fena.
Kad se iznad sušila postavi cijev, zrak koji kroz nju prolazi zbog svoje brzine u cijeloj cijevi stvara područje nižeg tlaka pa zbog toga i loptica “poleti” u cijev |
|